Tjedan koji je mirisao na kruh
Objavljeno: 02. 11. 2026.Kriška kruha svako nas jutro dočeka na stolu, a rijetko se zapitamo kakav je put prešla do nas. Od 12. do 16. listopada Leptirići su cijeli tjedan obilježavali Dane kruha i krenuli tim putem unatrag, sve do malenog zrna pšenice.
Putovanje je počelo uz slike na kojima su djeca upoznala pšenicu i njezine dijelove: korijen, stabljiku, klas i zrno. Potom su sličicu po sličicu slagala priču o nastanku kruha, od sjetve i žetve, preko mlina, sve do pekare. Svaki novi korak donosio je nova pitanja, a djeca su znatiželjno povezivala ono što već znaju s onim što su tek otkrivala. Slažući slijed, razvijala su logičko mišljenje i razumijevanje kako jedan događaj vodi do drugoga.
Zatim je na stol stigao pravi kruh. Djeca su ga najprije pažljivo promatrala, a onda su voštanim pastelama na papir prenijela njegov oblik, toplu boju kore i sitne detalje koje bismo inače lako previdjeli. Crtanje prema promatranju uči dijete da gleda polako i pomno te da ono što vidi pretoči u vlastiti likovni izraz.
Sličice kruha i pekarskih proizvoda pretvorile su se u slagalice i memory igru. Tražeći parove, Leptirići su vježbali pamćenje i usmjeravanje pažnje, ali i strpljivo čekanje na red te radost kad i prijatelj pronađe svoj par.
Priča Mala crvena koka i zrno pšenice potaknula je razgovor o pomaganju i zajedničkom radu. Pitali smo se kako se koka osjećala dok je sav posao obavljala sama, je li pošteno da kolač jedu i oni koji nisu htjeli pomoći te što bismo mi učinili na mjestu njezinih prijatelja. Razgovor smo prenijeli i na vlastito iskustvo: kome mi pomažemo kod kuće, a kome u vrtiću? Došli smo do važne spoznaje da je svaki posao lakši kad ga podijelimo i da tuđi trud treba cijeniti. Naučili smo i pjesmicu Pekar, koju smo rado pjevali, a uz nju smo razgovarali o tome zašto kruh nikada ne bacamo.
Tjedan smo zaokružili u našoj maloj pekari. Djeca su mijesila, valjala i oblikovala slano tijesto u pekarske proizvode po vlastitoj zamisli. Pritom su jačala mišiće šake i spretnost prstiju, što je važna priprema za kasnije držanje olovke, a svaki je proizvod nosio otisak malih ruku koje su ga stvorile.
Od zrna do kruha prošli smo zajedno, polako i s mnogo pitanja. Leptirići sada znaju koliko je ruku potrebno da kruh stigne na naš stol, pa ga, nadamo se, gledaju malo drugačije.
